06.02.2023 / Nataša Krstić
Pandemija izazvana virusom KOVID-19 dovela je do zatvaranja škola i mera fizičkog distanciranja, čime su digitalne platforme postale neophodne za održavanje osećaja normalnosti. Pristup internetu i digitalna rešenja bila su u upotrebi više nego ikada kako bi se obezbedila podrška u učenju, socijalizaciji, zabavi i druženju.
Posledično, globalna pandemija dovela je do porasta broja dece koja su se po prvi puta pridružila svetu interneta, kako bi podržala svoje školovanje i održala socijalnu interakciju, dok je potreba za žongliranjem radnih obaveza mnogim roditeljima onemogućila nadzor nad aktivnostima njihove dece. Deca su danas postala najbrže rastuća starosna grupa na internetu i na njemu provode sve više vremena.
Konvencija o pravima deteta ističe da sva deca imaju pravo na obrazovanje; igru i kulturu; pristup informacijama; slobodu misli i izražavanja; privatnost, kao i da izraze svoje stavove o pitanjima u skladu s njihovim razvojnim mogućnostima. Konvencija takođe štiti decu od svih oblika nasilja, iskorišćavanja, zlostavljanja i diskriminacije bilo koje vrste, uključujući onlajn.
Eksplozija informacione i komunikacione tehnologije stvorila je ogromne mogućnosti deci i mladima da komuniciraju, povezuju se, dele, uče, pristupaju informacijama i izražavaju svoje mišljenje o pitanjima koja utiču na njihov i na život zajednice. Međutim, širi i lakše dostupan pristup internetu i mobilna tehnologija takođe predstavljaju značajne izazove za dečju sigurnost. Internet predatori profitiraju od tehnološkog napretka, kao što su međusobno povezivanje aplikacija i igara, olako deljenje ličnih podataka, streaming uživo, Dark web.
Zbog svega navedenog, zaštita prava dece na internetu obuhvata tri vrste izloženosti, koje donose i brojne mogućnosti:
1) Privatnost i zaštita ličnih podataka. Iako internet može emancipovati autonomiju dece i poboljšati nezavisnost, privatnost dece može biti ugrožena brojnim rizicima u vezi sa prikupljanjem i preprodajom njihovih podataka i navikama pregledanja, ciljanjem i oglašavanjem na osnovu interesovanja, upotrebom biometrije, proverom starosti i obaveznim korišćenjem identifikacije.
2) Sloboda izražavanja, pristupa informacijama i učešća na internetu. Internet pruža deci neuporedive mogućnosti za formiranje mišljenja, razmenu ideja i okupljanje sa vršnjacima, i direktan pristup neograničenim informacijama. Istovremeno, internet je olakšao stvaranje i distribuciju nelegalnog, štetnog i neprikladnog sadržaja.
3) Pristup internetu, obrazovanju i digitalnoj pismenosti radi savladavanja prepreka sa kojima se deca suočavaju u sticanju smislenih onlajn iskustava. Postoje mnogobrojne inicijative da se pomogne svoj deci, a posebno marginalizovanoj, da se povežu na internet i sve što može da ponudi, ali postoji i zabrinutost oko prirode i obima pristupa deci koji se nude.
Kada je reč o ekosistemu marketinga i oglašavanja, deca danas predstavljaju izuzetno moćnu potrošačku grupu koja ima na raspolaganju tehnologiju za ostvarivanje komercijalnog uticaja, dok istovremeno vrše veliki uticaj na izbor roditelja u pogledu kupovine. Samim tim, deca su idealna ciljna publika za novu ekonomsku paradigmu u kojoj kompanije poseduju ogromne količine podataka o digitalnom ponašanju pojedinaca koje se mogu koristiti za ciljanje njihovih onlajn aktivnosti.
Iako je oglašavanje ka deci striktno regulisano, deca takođe uočavaju i oglase koje nisu njima namenjeni kroz veliki i rastući spektar digitalnih kanala i tehnika. Brendirani sadržaj na internetu, „free-to-play“ video igre, društvene mreže i strimovanje, onlajn influenseri, geolokacijsko ciljanje, viralni marketing, predstavljaju načine pomoću kojih se brendovi reklamiraju deci ili stupaju u interakciju sa njima. Obuhvat digitalnog marketinga stalno se širi, a tehnike oglašavanja se sve više razrađuju, zbog čega se često javljaju praznine u postojećim propisima koji su osmišljeni da uređuju tradicionalnu radiodifuziju, komercijalne prakse i zaštitu podataka. Naime, tehnologija se razvija mnogo brže od postojećih zakonskih rešenja. Dve često korišćene digitalno-marketinške tehnike – kontekstualno oglašavanje i bihevioralno targetiranje, uključuju prikupljanje i analizu podataka, često bez dečijeg znanja i pristanka, čime se ugrožava njihova privatnost. Primera radi, većina dece (ali i odraslih) nije u stanju da dâ pristanak zasnovan na informisanosti za obradu svojih podataka o ličnosti (GDPR) putem politike kolačića na veb-sajtu.
Pa ipak, današnje generacije sazrevanjem žele da promene svet i aktivno koriste digitalne alate za sticanje dodatnih saznanja o informacijama ili brendovima koji ih okružuju. Primera radi, u Francuskoj, svaka šesta mlada osoba koristi Yuka aplikaciju za skeniranje barkoda na etiketama i pakovanju hrane i kozmetike koja procenjuje zdravstvene koristi proizvoda, dok u modnoj industriji Good On You aplikacija klasifikuje brendove prema etičnosti u poslovanju.
Jedini logičan odgovor na snalaženje današnjih digitalno urođenih Generacija Z i Alfa u internet džungli jeste digitalno i medijsko opismenjavanje, kako bi deca mogla bezbedno i pouzdano da ostvaruju svoja prava na internetu i razumeju sadržaj kojem su izloženi. Deca još u školi moraju da uče kako da se odbrane od jakih narativa kao što su populizam, teorije zavere i razni oblici komercijalne propagande.
_
Dr Nataša Krstić je redovna profesorka na Fakultetu za medije u komunikacije, gde rukovodi studijskim programom za digitalni marketing i predaje na kursevima u oblasti digitalnih komunikacija, marketinga na internet pretraživačima i društveno odgovornog poslovanja.