17.10.2020 / Filip Balunović


O demokratiji

Znate li nekog lidera na svetu koji bi za sebe rekao da nije demokrata? Ko bi danas rekao da želi da vlada dekretom, protiv naroda, a ne u ime naroda? Najprostija definicija demokratije glasi da je to vladavina naroda. Ipak, postoji više od jednog oblika demokratije. Neki smatraju da je predstavnička demokratija jedina moguća u modernom društvu. Ona podrazumeva da građani biraju svoje predstavnike, koji onda zastupaju njihove interese u parlamentu. Kako znamo ko zastupa čije interese? Trebalo bi da u političkom sistemu imamo političke partije koje nude neki program, za koji bi onda glasali oni građani koji se sa njime slažu. Tako znamo da poslanici partije X, zastupaju interese građana koji su saglasni sa programom partije X. Prema liberalnom tumačenju, demokratija je neraskidiva sa partijskim pluralizmom. Dakle potrebno je da pored partije X, postoje još i druge partije koje se sa njom takmiče na slobodnim izborima. Ipak, da li su izbori suština demokratije? Participativni demokrati rekli bi da su oni samo “šlag na torti”. Nije dovoljno samo birati svoje predstavnike svake četiri godine – potrebno je između dva čina izbora učestvovati u političkom životu, informisati se i biti pitan za odluke koje se donose. Ako je to na lokalu, participativni demokrati misle da politika mora uključiti građane u donošenje odluka na tom, najnižem nivou vlasti. Ako se pak radi o važnim državnim pitanjima, takođe je bitno pitati građane šta o njemu misle i to kroz formu referenduma. Neke države, poput Švajcarske, imaju razrađenu praksu referenduma, pa se tako građani mnogo češće i ne samo po “krupnim” pitanjima, izjašnjavaju plebiscitarno, odnosno putem referenduma. S tim u vezi, postoje i pobornici direktne demokratije, koji smatraju da je potrebno donositi odluke bez posrednika, odnosno predstavnika – direktno, u plenumskim formatima.

Pored razlika u pogledu toga kako treba sam demokratski metod da izgleda, postoje razlike među demokratima i u ideološkom smislu. Neki govore o socijalnoj demokratiji, pri čemu smatraju da demokratije moraju biti socijalno odgovorne. Jedan od najpoznatijih i najpriznatijih teoretičara politike, Džon Rols, smatrao je da su društvene razlike opravdane samo ukoliko doprinose poboljšanju položaja onih najobespravljenijih. Postoje sa druge strane i konzervativne demokrate, koje uz demokratske procedure, neguju tradicionalne društvene obrasce i žele što više moći zadržati u krugu političkih i ekonomskih elita. Oni gaje tradicionalno nepoverenje spram naroda, koji često poistovećuju sa “neartikulisanom” i opasnom masom. Na koncu, postoje i demokrate koje naginju socijalizmu i komunizmu. Karl Marks je smatrao da je otelotvorenje demokratije u praksi zapravo Pariska komuna koja je uspostavljena 1871. godine.

Demokratija je, kao što vidimo, pojam koji je vrlo jednostavno i ukratko definisan na opštem nivou – kao vladavina naroda. Retko ko danas neće stati pod tu “kapu”. Međutim, to kako neko doživljava narod, kakav metod odlučivanja smatra svrsishodnim i koje su propratne vrednosti koje bi jedno društvo i njen politički sistem trebalo da baštine da bi se nazivale demokratijama – stvar je teorijskog i praktičnog sporenja. Na Departmanu za kritičke studije politike, u sklopu Fakulteta za medije i komunikacije, bavimo se između ostalog i pitanjem demokratije. Štaviše, ovom pojmu posvetili smo čitav kurs pod nazivom “Studije demokratije”. Ukoliko želite da sa nama učite o ovom, ali i brojnim drugim fenomenima i pojmovima iz oblasti politike, priključite nam se već od prvog oktobra.

_____

Filip Balunović je politikolog, teoretičar i predavač na Departmanu za studije politike Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. Osnovne studije je završio na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, master diplomu iz oblasti međunarodnih odnosa i evropskih studija je stekao na Evropskom institutu u Nici, master diplomu iz oblasti ljudskih prava i demokratije na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji, a doktorsku disertaciju odbranio je na Scuola Normale Superiore u Firenci. Objavio je knjigu „Beleške sa slobode“. Uređuje i vodi blog Levo smetalo, bavi se proučavanjem političke filozofije, marksizma, teorije politike, međunarodnih odnosa, evrointegracija i političke ekonomije. Izvršni je urednik Le Monde Diplomatique Srbija.

Pretraga

You are using an outdated browser which can not show modern web content.

We suggest you download Chrome or Firefox.