21.09.2022 / Aleksandra Milićević Kalašić
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2012. godine demenciju proglasila javno-zdravstvenim prioritetom zbog globalnog uticaja i izazova za socio-zdravstvene sisteme svih društava. Preko 46 miliona ljudi u svetu je obolelo od demencije, a do 2050. godine će ih biti 131,5 miliona. Svake 3 sekunde se otkriva jedna osoba obolela od demencije. Troškovi vezani za demenciju se procenjuju na 818 milijardi američkih dolara (kao 18. privreda u svetu), a 94% obolelih živi u zemljama niskog ili srednjeg stepena razvoja.
Demencije su grupa bolesti koje prouzrokuju napredujući, nepovratan gubitak mentalnih funkcija, koji se ispoljava kao pad sposobnosti osobe da misli, pamti i rasuđuje, sa promenama ličnosti, raspoloženja i ponašanja do postepenog, ali potpunog gubitka svakodnevnih veština, tj. da ne može samostalno da se obuče, kupa, jede, hoda… Onesposobljava bolesnu osobu, ali i njenu okolinu, pre svega porodicu (porodično sistemska bolest).
Demencije nisu sastavni deo normalnog starenja, niti posledica mentalne lenjosti i rezultat stresa i porodičnih konflikata, već uvek posledica određenih promena u mozgu. Alchajmerova bolest, kao najčešći oblik demencija (50-70% svih demencija su alchajmerovog tipa) postepeno počinje i lagano napreduje, vremenom dovodi do poremećaja svakodnevnih aktivnosti obolelog.
Negovanje i briga o obolelima od demencija postavlja mnogo filozofskih i etičkih razmišljanja. Šta je sa ličnošću i ličnim identitetom te osobe? Do kada je moguće očuvati autonomiju osoba obolelih od demencije? Kako da se negovatelji ponašaju kada se vrednosni sistema osoba obolelih od demencija suštinski razlikuju od vrednosnog sistema te osobe pre obolevanja? Narativna medicina daje neke odgovore koje smo potražili na Simpozijumu „Etika, delatnost i ličnost u demenciji“, održanom u Kopenhagenu od 16.do 18. avgusta 2022. godine, organizovanom od strane danskog Instituta za javno zdravlje, na kome sam izložila iskustva u zbrinjavanju osoba obolelih od demencija u kućnim uslovima. I dalje je imperativ rano otkrivanje i pravovremeno uključivanje terapije, ali i što duže omogućiti dostojanstven život u društvu osoba obolelih od demencije.
_
Aleksandra Milićević Kalašić je vanredna profesorka na Departmanu za socijalni rad FMK, gde vodi kurseve u oblasti mentalnog zdravlja i socijalnog rada sa starijim osobama.