22.02.2021 / Voja Žanetić


Tasuku, atomske bombe i ravnozemljaši (iliti – o važnosti izučavanja komunikacije)

Ima tome nekoliko meseci, na lajni jedne od društvenih mreža koje koristim iskrsla je vest o tome da japanski naučnik Tasuku Hondžo izjavio da slobodno može da mu se oduzme Nobelova nagrada, ako laže da je Korona virus kreiran u laboratoriji u Vuhanu. Par nedelja kasnije, eto te vesti opet, ne jednom već nekoliko puta, šalju je moji dokoni prijatelji i poznanici, preko Vajbera. U radno vreme, naravno, kad je takvim porukama i vreme, doprinosa privrednom rastu radi. Prođe još neka nedelja, druga mreža se inficirala tom istom informacijom. Koja je, naravno, lažna. Kao i stotine sličnih.

A kako znam da je vest lažna? Tajna se krije u „ugradnom elementu“ mog internet pretraživača i zove se – Gugl. U prazni gornjedesni prostor gde piše Search ukucalo se „Tasuku Honjo corona“, i izašlo je more linkova ka portalima na kojima piše da čestiti nobelovac nije izjavio to što je u stotinu prilika mog umreženog života pisalo da je izjavio. Zanimljivi deo ovog ogromnog istraživačkog poduhvata provere ogledao se u tome što je jedan deo demantujućih portala pripadao novinskim agencijama. Koje su, gle delatnosti, otvorile odeljenja za proveru vesti. Vest, naime, sada može da objavi svako. I ona više nije jedina roba novinskih agencija. Provera vesti je, dakle, artikal koji ima sve bolju prođu na tržištu informacija. Svet masovnih informacija i komunikacija se polako okreće naglavce.

P.S.
E, da. Zamalo da zaboravim. Vest je bila prevedena na naš jezik.
Lokalizovana globalna neistina. Nije da koncept nije nepoznat.

***

Osmi januar ove godine mogao bi biti nekakav mini-istorijski datum u razvoju i životu komunikacije društvenih mreža. Tog dana se, naime, na blogu Tvitera pojavilo saopštenje istoimene kompanije o trajnoj suspenziji naloga @realDonaldTrump. Tada je, već definitivno neizabrani predsednik Sjedinjenih Američkih Država, ostao bez mogućnosti da komunicira sa svojih bezmalo 90 miliona pratilaca. U javnomnjenjskom požaru koji je tih dana izbio, veoma mali broj ljudi primetio je jednu opskurnu činjenicu. Naime, Donald Tramp je i dalje bio u posedu kompletne aparature za pokretanje nuklearnog rata.

Za ljubitelje tehničkih detalja, evo i malo činjenica. Završetak svih zvaničnih, protokolarnih i tehičkih primopredaja između starog i novog američkog predsednika događa se 20. januara. Tog dana, u poslednjoj sekundi roka primopredaje, obavlja se transfer tehničkih sredstava za autentifikaciju naređenja i lansiranje nuklearnog udara. U prevodu, Donald Tramp je tokom veoma specifičnih 12 dana svog života mogao da pokrene III svetski rat, ali ne i da tvituje.

Osobama sklonim stavljanju prsta na čelo ruka mahinalno sama kreće ka glavi. Nezavisno od uloge bivšeg američkog predsednika u istoriji politike ili istoriji populizma ili istoriji rijalitija (ili svo troje istovremeno) – kada, kako i zašto je, u komparaciji dozvoljivih radnji, izazivanje nuklearnog Armagedona palo na drugo mesto opasnosti po svet i civilizaciju, a u odnosu na izazivanje lajka ili retvita? Odnosno, da preformulišemo upitanost u konstataciju: izgleda da je javna i mrežna međuljudska komunikacija definitivno preuzela primat u odnosu na tradicionalno hazardne ljudske aktivnosti. A sasvim moguće i sve druge.

***

Eksplozija prodaje zaverološke literature na Amazonu.

YouTube je uveo algoritam koji smanjuje količinu pregleda videa koje proizvode teoretičari zavere a koji su, uzgred, rečenim zaverolozima sasvim lepe pare i donosili.

Među britanskim korisnicima medijskih sadržaja njih 46 posto smatra da jednom dnevno naiđu na lažnu vest, a što pak posredno govori i o tome koliko je poverenje korisnika medija u medije same.

Oglasi koji su namenjeni promovisanju izložbi slika iz svemira imaju preoblema sa svojom upotrebom zato što su se oni koji veruju u Ravnu Zemlju našli uvređeni tim sadržajem.

I sad ovako može da se ređa do večnosti i nazad: masovna, javna, međuljudska, kako god da je formulišemo – komunikacija je u previranju. Podaci o kvantitativnim količinama samo dela tog previranja zapanjujući su, a donekle i zastrašujući. Ova industrijska revolucija, u čijem se grotlu upravo nalazi naša civilizacija, na jednoj strani svog „novčića“ ima informatički aspekt nove vrednosti koje dodaje svetu, a na drugoj strani automatizujuće i/ili industrijske posledice prevrata izazvanog bajtovima, onoga čime se bajtovi kreću i načina kako se bajtovi organizuju. Kada se ovaj metaforični novčić zavrti u vazduhu, metaforični zvuk koji od njega nastaje jeste komunikacija epohe u kojoj živimo i mediji koji se za nju koriste. I sve to zajedno očajnije nego ikada zahteva da se izučava.

I ovo do sada što smo to smatrali sporednim, skupo nas košta.

***

Ovaj tekst je nastao povodom činjenice da će uskoro početi upisni rok na Fakultetu za medije i komunikacije. Te da se oko upisa na ovaj fakultet – koji međuljudsku, javnu, masovnu, umetničku, političku i kojekoju još pride Komunikaciju ima kao svoju centralnu tačku obrazovne gravitacije – već sada stvara neočekivano i na prvi pogled neobjašnjivo interesovanje budućih studenata. Autor ovih redova je samog sebe zamolio da pokuša da ovo interesovanje ovlaš objasni. To jest, da komunicira o mikro fenomenu, koji je samo deo makro fenomena komunikacije u ovom uobičajeno neuobičajenom novom veku.

Biće ovih redova još.

_

Voja Žanetić je predavač na Departmanu za medije i komunikacije FMK, gde vodi kurseve u oblasti kreativnog pisanja i tržišnih komunikacija.

Pretraga

You are using an outdated browser which can not show modern web content.

We suggest you download Chrome or Firefox.