Otvoreni video kurs: Privremene ontologije fotografije

Na letnjem otvorenom kursu, u seriji od sedam video predavanja, redovni profesor dr Miško Šuvaković govori o teoriji fotografije i konceptu fotografije kao permanentno novom mediju. Kurs je nastao po rukopisu poglavlja iz knjige 3E: Estetika, Epistemologija, Etika spekulativnih i De Re medija (FMK, Beograd, 2020).

I Fenomenologija duha/fotografije

Uvod u filozofiju i teoriju fotografske slike, razvojnih fotografskih medija i fotografskih praksi.

Nije bez razloga Rolan Bart zapisao pitanje: „Luda ili mudra?” Dodaću i pitanje – Ko? luda fotografija ili fenomenologija ili precrtani duh ili fotografija na mestu duha? Jedna fotografija zamenjuje drugu. Zamena fotografije fotografijom bitna je koliko i prisutnost fotografije.

POGLEDAJ PREDAVANJE

II Dispozitivi fotografije / Fotografija kao novi medij

Razrada stava da je fotografija uvek iznova redefinisana kao novi medij.

Istorija fotografije obeležena je obrtima, razdvajanjima, prenosima i remedijacijama u tehničkom, komunikacijskom, dokumentarnom, monomedijskom, masmedijskom, diskurzivnom, funkcionalnom, političkom, kapitalističkom, komunističkom, memorijskom te transmedijskom smislu. Obrti, razdvajanja, prenosi i remedijacije čine fotografiju „privremenom” u odnosu na neki indeksirani prostor, indeksirana tela, referentne predmete, prizore i, svakako, odloženo vreme snimanja ili beskrajno odlagano vreme potencijalne ili aktuelne recepcije snimka.

POGLEDAJ PREDAVANJE

III  Ontologija fotografije / Andre Bazen – Šta je fotografija?

Namera mi je da identifikujem teorijske pristupe tumačenju postojanja fotografije. Zanima me odgovor na pitanje „Šta jeste fotografija?” sa izvesnih, različitih gledišta.

Bazenov tekst „Ontologija fotografske slike” (1945) i tekst Artura Dantoa „Kraj umetnosti” (1986) pisani su u različitim vremenima. Bazenov tekst je pisan i objavljen u vremenu neposrednog posleratnog resetovanja modernizma, te iskoraka ka emancipaciji novih medija, pre svega, fotografije i filma: „Iz ove perspektive film izgleda kao vremensko dovršavanje fotografske objektivnosti”. Dantoov tekst je pisan i objavljen na vrhuncu postmodernog obrta osamdesetih godina, kada jedan istorijski modalitet vizuelnog stvaranja biva doveden u sumnju u minimalnoj i konceptualnoj umetnosti, kao i u različitim postmodernim narušavanjima autonomnih umetničkih disciplina. Bazenov tekst projektuje bitnu razliku između manuelno-optičkog pristupa slikarstvu i novog tehničkog, automatizovanog medija, tj. fotografije, koja nedvosmisleno zaposeda polje vidljivosti, kao što će to učiniti i film tokom 20. veka.

POGLEDAJ PREDAVANJE

IV Ontologija fotografije / Valter Benjamin – optičko-nesvesn

Postoji jedna izuzetno fragmentarna, neobična i fundamentalno različita od svih drugih ontoloških teorija fotografije – to je teorija „optičko-nesvesnog” Valtera Benjamina. Fragmentarna je zato što se pojavljuje u tekstu „Mala povijest fotografije” (1931) tek na jednom mestu, pre bi se reklo, kao obećanje mogućeg tumačenja nego kao postavljanje teorije nesvesnog fotografije. Neobična je pošto se nesvesno prepoznaje u radu foto-aparata/kamere, zapravo, u optičko-mehaničkoj napravi, a ne u konstituciji subjekta fotografije: fotografa ili gledaoca fotografije. Benjamin je pravio bitnu razliku između onoga što vidi „oko” i onoga što vidi, tačnije registruje „kamera”.

POGLEDAJ PREDAVANJE

V Ontologija fotografije / Konceptualna fotografija

Konceptualna fotografija je praksa pristupa fotografskoj produkciji izvan interesovanja i ciljeva umetničke, pa i komercijalne fotografije. Po Marti Rosler konceptualni umetnici su, udaljavanjem od „pravljenja objekata”, bili privučeni anonimnošću i negativnim vrednovanjem fotografije, a ta negativna uloga fotografije odigravala se sve dok sistem umetnosti nije prisvojio konceptualnu umetnost i njene „negativne” medijske taktike. Konceptualna fotografija je primarno određena kao praksa upotrebe fotografskog medija ili prisvajanja već postojećih fotografija radi iskazivanja opšte ili posebne ideje o umetnosti, kulturi, društvu ili bilo čemu drugom, bez posebnog obzira prema fotografskim tehničkim uslovima.

POGLEDAJ PREDAVANJE

VI Ontologija fotografije / Memorijski tekst

Od fotografije se očekuje da sadrži u doslovnom ili skrivenom smislu referencu prema memorisanim slikama, prema sećanju na likove ili prizore koje pamtim/o iz nekog drugog, prošlog vremena. Fotografija čini mogućim da se vratim/o prošlim događajima, susretima, boravcima u različitim prostorima i vremenima sa različitim ljudima. Kao da se fotografijom pamti vidljivi svet u njegovoj neposrednoj čulnoj pojavnosti. Suzan Sontag je u eseju „U Platonovoj pećini” na razini vidljivosti izjednačila svet i fotografiju u odnosu na svest fotografa i svest gledaoca fotografije: „Sakupljati fotografije znači sakupljati svet” ili „Fotografisati znači prisvojiti fotografisanu stvar”, odnosno „Fotografije su u stvari uhvaćeno iskustvo, a kamera je po svojoj pribavljačkoj nastrojenosti idealna produžena ruka svesti”.

POGLEDAJ PREDAVANJE

VII Digitalna fotografija

Digitalna fotografija je „bipolarni” impakt u režimu kodova i u režimu vizuelnih pojavnosti. Digitalna slika, stoga, podleže istovremenom čitanju sa stanovišta estetike (čulnost) i stanovišta epistemologije (kodiranje/dekodiranje i rekodiranje) – digitalna slika je zato spekulativna. Spekulativnost fotografske slike je podržana brojnim aplikacijama koje omogućavaju transformacije fotografske slike u crtež, crteža u sliku koja liči na sliku slikarstva ili reklamnu ilustraciju, odnosno, apstraktnu formu, itd. Boja kože dobija zeleni ton – tu se odigrava promena kodova u trećem ili četvrtom redu teksta… ali promene kodova ne vidimo, pošto intervenišemo preko aplikacija.

POGLEDAJ PREDAVANJE

Pretraga

You are using an outdated browser which can not show modern web content.

We suggest you download Chrome or Firefox.